Happy hours ne gledaj!
Aleksandar Gribojedov
Prvi satovi koji su se pojavili na Zemlji bili su solarni satovi. Stvorili su ih stanovnici drevnog Babilona prije više od 3 tisuće godina. Upravo je ovaj instrument za mjerenje vremena preživio do danas u izvornom obliku. Tijekom kasnog paleolitika ljudi su pokušavali mjeriti vrijeme kretanjem Sunca po nebu. U središte ovog mjerača postavljen je stup, a bačena sjena je mjerena u koracima. Za oblačnih dana bilo je puno teže odrediti točnost vremena, no ti su troškovi, uz razvoj epohe, bili posve zanemarivi.
Sljedeći uređaj za određivanje vremena bio je pješčani sat. Ovaj se predmet sastojao od dvije staklene tikvice postavljene jedna na drugu. U gornji dio jedinice sipan je pijesak koji se kroz određeno vrijeme izlijevao u tankom mlazu odozgo prema dolje.
Gotovo u istom razdoblju u Kini su se pojavili vatreni satovi, koji su bili sandalovina ili druge aromatične vrste drveća samljevene u prah s dodatkom smole. Od ove tijestaste tvari stvorene su dugačke spirale na koje su nanesene digitalne podjele.Spirala je obješena vodoravno, a rub joj je zapaljen. Takav je sat pokazivao vrijeme tijekom dana, ali točnost ovog uređaja izravno je ovisila o jačini vjetra, pa je stoga bila izuzetno niska. Ponekad su metalne kuglice bile pričvršćene za određeni dio spirale. Kad je spirala izgorjela, kuglice su glasno padale na staklenu površinu stvarajući efekt budilice.
Rudari su u rudnicima koristili uljne satove. U glinenu posudu ulivena je određena količina ulja i upaljen fitilj koji je gorio osvjetljavajući tamne podzemne zidove. Ovaj uređaj je radio točno 10 sati. Fitilj je, kad je prestao gorjeti, radnicima označio kraj smjene.
Prve mehaničke satove izradili su astronom Yixing i matematičar-inženjer Lincazan 725. godine u Kineskom Carstvu pod vladavinom cara Li Yuana. Pojava mehanizma temeljenog na kretanju njihala postala je jedno od izvanrednih otkrića tog doba.
U srednjovjekovnoj Europi mehanički sat je prvi put postavljen na toranj; uređaj je bio opremljen samo jednom kazaljkom i nije pokazivao minute. Francuska je u to vrijeme bila izrazito religiozna, pa su kronometri na tornjevima slavili velike kršćanske praznike. Uz strelicu koja pokazuje vrijeme, ovaj povijesni eksponat bio je opremljen i figuricom Djevice Marije, kojoj su se svaki dan u podne klanjali likovi triju mudraca i zlatnog pijetla.
Nažalost, samo je dio tih satova preživio do danas. Ipak, čak i ona povremeno prolazi rekonstrukciju, jer se smatra povijesnim i vjerskim objektom kulturne baštine.
U Rusiji je prvi mehanički sat postavljen u 15. stoljeću na sahat-kuli samostana Navještenja, koji se nalazi na području Kremlja.Ta zvona na tornju izradio je srpski monah i duhovnik Lazar po želji ruskih vladara. Izvorna kopija je više puta mijenjana i poboljšana, međutim, sat na Spaskoj kuli i dalje je simbol jedinstva ljudi i Boga. Do sada se godišnje čestitke predsjednika Ruske Federacije snimaju s ovog svetog mjesta na Spaskoj kuli.
Sljedeći korak u razvoju industrije satova bila je pojava džepnih satova 1675. godine. Nizozemski znanstvenik, mehaničar i astronom Christian van Zuylich stvorio je satni mehanizam veličine poznate modernom čovjeku. Džepni sat s lancem i privjeskom za ključeve nosio se u prsnom džepu odijela. Neki predstavnici plemićkih obitelji Europe nastavljaju ih koristiti do danas. Sve do kraja 19. stoljeća ručni satovi bili su isključivo ženski detalj, dame su ih nosile kao ukras i obilato nakićene kamenčićima. Tek 1900. godine počeli su se masovno proizvoditi ručni satovi za muškarce i žene.
Najprecizniji satovi na planetu su atomski (molekularni). Njihova dopuštena pogreška nije veća od 1 sekunde tijekom nekoliko stotina milijardi godina.
Danas u svijetu postoje razni modeli zidnih, džepnih i ručnih satova. Ovaj dodatak je neophodan u kolekciji bilo kojeg svjetskog dizajnera.