Čizme na žicama: što to znači?

U američkom filmu “The Tail Wags the Dog” kamera dva puta prikazuje sekvencu sa žicama na kojima vise cipele i tenisice zavezane vezicama. Gledatelj nehotice postavlja pitanje: što je to, tko to radi i zašto?

Zašto cipele vise na žicama i što to znači?

Cipele koje vise na žicama ili drveću nisu podvala huligana, kako se na prvi pogled čini, već jedan od trendova ulične umjetnosti u supkulturi mladih - shufiti.

Referenca! Šufiti je izvedeno od riječi cipela (obuća) i grafiti, odnosno, zapravo je crtanje cipelama.

Ne mislim da je običnim stanovnicima grada drago vidjeti stare cipele kako im se njišu iznad glave, ali redovi sljedbenika tradicije "bacanja tenisica" neprestano rastu.

Postoji nekoliko mogućnosti odgovora na pitanja: tko, zašto i što to znači. Pogledajmo neke od njih:

1. američki vojnici, obilježavanje završetka vojnog roka. Ubacivali su sve što im je bilo pri ruci.Prvi par čizama obješenih na žice toliko ih se dojmio da su se počele smatrati simbolom i označile početak cijele jedne tradicije.
2. Zjenice - ovako se opraštaju od škole. Cipele simboliziraju rastanak s određenom fazom života i prelazak na novu razinu. Među američkim srednjoškolcima ovo je postalo kult. Tradicionalno, američki školarci čak dobivaju drvce koje će biti okićeno brojnim parima tenisica. Istine radi, napominjemo da će tako ostati još manje od godinu dana, jer će i maturanti sljedeće godine morati negdje odvojiti svoje cipele.
3. Studenti prve godine – primljeni su i slave upis na fakultet.
4. Studenti dodiplomskog studija – završili obrazovnu ustanovu i sretni su što su dobili diplomu.
5. Studenti različitih kolegija – pridošlicama organizirati “zabavni” život kako bi znali gdje im je mjesto.
6. sportašikada ne mogu obuzdati svoje emocije kada gube ili pobjeđuju. Kad cijeli tim ispusti paru na ovaj način, mnogi modeli sportske obuće ostanu visjeti na žicama.
7. Huligani, jer vole ići protiv pravila, a cipele oduzete od prolaznika mogu završiti na drvetu ili na žicama.
8. Ljubitelji kina - samo iz znatiželje, pogledati uživo reprizu trika koji je korišten u nizu holivudskih filmova: "The Tail Wags the Dog", "Big Fish", "Freedom Writers", "Like Mike", "Everybody's" U redu", "Sexdrive". Ali u filmovima se viseće cipele nisu pojavile samo radi spektakularnog kadra, već nose određenu semantičku poruku gledatelju.

Ovo su najvjerojatnija objašnjenja čudne tradicije. Ali postoje i drugi koji sežu nekoliko desetljeća unatrag:

• Viseće cipele označavale su mjesta gdje se droga prodavala. Dizajn i boje čizama i tenisica upozorili su potencijalne kupce na vrste napitaka na sniženju. Možda je to bio slučaj u gangsterskoj Americi, ali sada je malo vjerojatno: policiji je prelako uočiti trgovce, a oni su majstori maskiranja.
• Čizme su bačene na žice kako bi izazvale pražnjenje nakon čega je uslijedio kratki spoj. Onesposobljavanje dalekovoda radi popravka iskorišteno je za krađu obojenih metala za prodaju na odgovarajućim otkupnim mjestima. Ono što nije uklonjeno ostalo je visjeti samo. Verzija je tako-tako, vjerojatno iz nesmotrenih 90-ih. Čak i ako se ovo dogodilo, sada se cipele dižu upravo zbog toga.

Tko vješa čizme na žice i zašto?

Evo još nekoliko objašnjenja koja imaju pravo postojati, ali nije poznato jesu li istinita ili ne:

• U inozemstvu mjesto smrti obilježavaju na isti način kao i mi vijencem ili cvijećem uz cestu.
• Afroamerikanci obilježavaju granice geta.
• I obrnuto, područja u kojima nije dobrodošla prisutnost osoba tamne boje kože označena su tenisicama nabačenim na žice.
• Vratar poražene momčadi objesi tenisice u znak srama.
• Bande koje su podijelile gradski teritorij odredile su područje "ribolov".
• Tinejdžeri prave kratki spoj kako bi se divili vatrometu.

U različitim zemljama

Riješiti se nepotrebnih cipela na ovaj način je u tradiciji nekih naroda:

• Kolumbijci pokušavaju koristiti viseće cipele za liječenje bolesne djece.
• Stanovnici Gvatemale koriste metodu za plašenje jata šišmiša.
• Venezuelanci to smatraju znakom zarade.
• Španjolci zazivaju kišu u vrijeme suše.

Takva se “umjetnost” počela širiti svijetom od druge polovice 20. stoljeća.Pioniri ovog pokreta su dvije sjevernoameričke zemlje, SAD i Kanada. U državi Nevada donedavno je čak postojalo golemo stablo s tisućama pari cipela koje su putnici prolaznici ostavljali na granama topole. Postoji nekoliko takvih stabala u cijeloj zemlji.

U europskim zemljama - Francuskoj, Češkoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Irskoj i drugima - također postoji cijela vojska ljubitelja ove umjetnosti. Njemački grad Flensburg čak je donirao jednu od svojih ulica kako bi kroz cipele izrazio kreativnost mladih.

U Australiji i Novom Zelandu održavaju se godišnja prvenstva u bacanju cipela. Ova tradicija nije zaobišla neke zemlje ZND-a - Ukrajinu, Bjelorusiju.

U Rusiji - u Moskvi i Sankt Peterburgu, Voronježu i Novosibirsku, u Habarovsku i Smolensku, u Kalugi i Saratovu, Rostovu i Orelu, Tjumenu i Nižnjem Tagilu - već su se pojavili otoci šufiti i njihovo širenje se nastavlja.

Na Internetu postoje blogovi i grupe posvećeni tehnikama bacanja čizama i “izvješćima” o obavljenom poslu. “Umjetnosti” se fotografiraju i postavljaju za javno gledanje. Grozdovi pohabanih i ne baš iznošenih tenisica i čizama kreću se po žicama prema kopnu. Sumnjiv ukras gradova, zar ne?