Pohađanje crkve zahtijeva od pravoslavne žene pridržavanje određenih pravila. Jedan od njih tiče se izgleda. Koliko treba biti dugačka suknja, jesu li potrebne tajice, može li se na službu doći u hlačama i kakve su cipele prikladne u crkvi? Žena je suočena s dilemom - što se može odjenuti u crkvu, a koji će odjevni predmet izgledati neprikladno na crkvenoj službi.
Postoji nekoliko osnovnih pravila kojih se preporučljivo pridržavati pri odabiru odjeće za crkvu. Pridržavajući ih se, župljanka može biti potpuno sigurna da svojim izgledom neće vrijeđati osjećaje drugih vjernika.
Što možete obući u crkvu?
Najvažnije je da žena izgleda uredno i pristojno. Najbolja opcija bila bi duga, prilično labava haljina od neprozirne tkanine, čiji rub nužno pokriva koljena.
Savjeti za odabir odjeće i obuće za odlazak u crkvu:
- Rukavi trebaju pokrivati ramena. U idealnom slučaju prikladan je model s dugim rukavima ili 3/4 rukavima.
- Dekolte je mali.
- Boja odjeće ne igra posebnu ulogu, ali treba izbjegavati "drečave" boje.
- Suknju do ispod koljena možete nositi uz bluzu, džemper, tuniku ili košulju do sredine bedara (rukavi su obavezni).
- Ako ne možete nositi haljinu ili suknju, možete nositi hlače. U tom slučaju oko bokova se veže veliki šal ili posebna suknja s vezama. Takav pribor obično se nalazi u gotovo svakom hramu, ili ga možete sami šivati.
- Potrebne su vam udobne cipele, bez potpetica ili niskih, jer ćete na poslu morati stajati najmanje 2 sata. Zimi, rano proljeće i kasnu jesen nose se čizme, cipele na nisku petu ili niske platforme.
SAVJET! Ako potpetice previše škljocaju, preporučljivo je promijeniti potpetice. Strani zvukovi u crkvi jako odvlače pažnju od molitve.
Što je u crkvi nedopustivo
U hram ne možete ići u haljinama i suknjama dužim od koljena, minicama ili modelima s velikim prorezom. Prozirni i prozirni predmeti (šifon, čipka, guipure itd.) Strogo su zabranjeni.
Haljine, bluze, veste i džemperi s dubokim dekolteom i otvorenim ramenima također se smatraju neprikladnim izborom. Ne možete doći u crkvu u kratkim hlačama, topu ili majici. Odjeća ne smije sadržavati otiske, natpise ili dekor koji je u suprotnosti s crkvenom atmosferom (strane riječi, slike pop ličnosti, životinje, obilje kamenčića, perli itd.).
U hram se ne nose cipele sa stiletto petom, japanke ili pretjerano kreativni modeli. Nakit se koristi minimalno: križ, jedan ili dva skromna prstena, tanki lančić, diskretna narukvica.
Žena na glavi mora imati maramu, šešir, šešir ili drugo žensko pokrivalo.Ovo je pravilo koje nema izuzetaka. U nekim crkvama svećenici zahtijevaju od župljana da dolaze isključivo u maramama. Ako planirate posjetiti novu crkvu, trebali biste unaprijed saznati ovu nijansu.
VAŽNO! Ne možete bojati usne, jer na kraju službe župljani prilaze svećeniku kako bi poljubili raspelo i ikonu. Čak i ako su vam usne bile obojene bezbojnim ružem, crkvene relikvije će se zaprljati. To je nehigijenski i bez poštovanja prema drugim vjernicima.
Zašto možete ići u crkvu bez tajica?
Niti jedan adekvatan svećenik ne bi ukazao župljaninu na nedostatak tajica, jer ni Sveto pismo o tome ništa ne govori. Takve razgovore obično započinju sami župljani, koji puno pažnje posvećuju izvanjskom, a ne duhovnom. Ovakvim stavom demonstriraju vlastitu ograničenost, ljutnju, nedostatak obrazovanja i ljubavi prema bližnjima, kao i nepoštivanje Boga.
PAŽNJA! Ako je žena prikladno obučena, nitko joj nema pravo zamjeriti što ne nosi tajice!
U prošlim stoljećima seoske i seoske žene nisu znale ništa o tajicama i mirno su odlazile u crkvu u ovom obliku, čak i na velike praznike. Samo ovo ukazuje na pristranost u izjavi da su tajice potrebne u crkvi.
Zbog zdravstvenih razloga, nekim je ženama ljeti teško izdržati dugotrajno služenje u zagušljivoj prostoriji. Najlonske tajice vrlo slabo provode toplinu, što može dovesti do jakog pregrijavanja, pa čak i nesvjestice.
Kakve cipele nosite u crkvu bez tajica?
Bez tajica, u crkvi su prikladne zatvorene cipele, balerinke i druga ne previše otkrivena obuća. Na sandalama je poželjno da peta bude zatvorena, ali nije nužno.Blago otvoreni vrhovi cipela su prihvatljivi.
Cipele trebaju biti prigušenih, mirnih boja, niske pete i neupadljive. Poanta nije u tome da svojim izgledom (uključujući nedostatak tajica) ne odvratite misli župljana od molitve.
0
Sve je ovo tako iritantno, da budem iskren!!! Nikada neću zaboraviti kako mi je djed navečer umro, a ujutro je mama poslala mene i njenu prijateljicu u Hram po svijeće. A ja u šmrkovima i suzama, umro mi je doslovno na rukama, u šoku sam i pod stresom, imam 15 godina. Zaboravila sam staviti maramu na glavu. Pa su me crkvene babe napravile takvu histeriju da sam bila nepokrivene glave!!! Uglavnom, kao da sam došao Gospodinu, a ne u sektu s kodeksom oblačenja. Drugi incident bio je kad sam bila u crkvi, dok sam čekala službu, izvadila i počela nanositi higijenski ruž za hidrataciju svojih suhih, ispucalih usana. Odmah sam od bake s leđa dobila guranje u leđa i ogorčeno "ne". Promrmljao sam joj da je higijenski pribor bezbojan, ali baka nije stala. Što se to njoj tiče? Ionako neću ljubiti ikone, krstove i očeve ruke, neću se pričešćivati dok se svi pričešćuju istom žlicom, poludio sam, imam tuberkulozu, sifilis, herpes, olije i druge infekcije koje mogu biti ugovoren kroz ovo, što dovraga nije potrebno.Pa što je onda s higijenskim ružem?!? Stoga idem onako kako jesam, u trapericama, što znači u trapericama, bez šala, što znači bez, s golim ramenima, što znači golim. Došao sam razgovarati s Bogom, a ne s bakama! Štoviše, niti jedan otac ne može reći gdje točno stoji da žena ne smije nositi hlače. Jer nigdje, osim u našim glupim okvirima! Pa, baš me briga za tuđa mišljenja! I da, usput, preko crkvenih marama i suknji možete se zaraziti ušima, lišajevima, šugom, herpes zosterom, streptodermom, gljivicama, sifilisom i hrpom drugih gadnih stvari! Ljudi, ne zaboravite na ovo!
Znate li zašto ne idem u crkvu? Nemam želje ni potrebe slušati nerazumljiva stara crkvena čitanja i napamet naučene propovijedi, stojeći i križajući se 2-3 sata. Mrzim gledati debele i bogate svećenike. I ne treba mi posrednik između GORE TEMKTOTAMS-a i mene u obliku bilo koje crkvene institucije. Tada se uklanjaju sva pitanja u pogledu pravila odijevanja i ograničenja hrane.
Moja me baka učila da je bolje ići u crkvu bez šala ili kape nego ne ići zbog navodno neprikladne odjeće. Ljudi su se toga svega dosjetili, očito im je dosadilo stajati u službi, pa počinju gledati u okolinu i držati im lekcije. Svi smo mi grešnici.
Na Cipru, gdje su 100% stanovništva vjernici, redovito idu u crkve, a tradicija se uopće nikada nije prekidala, nema takvih ograničenja. Glavno je doći u hram. Možda zato 100% njih ide tamo.
Čudno pitanje: svaka pojedinačna žena odlučuje da ide bilo gdje sa ili bez tajica, ovisno o njenoj želji, dobu godine i vremenu.Kada posjećujete hram, postoje li neka posebna pravila u vezi s ovim elementom ženske odjeće? Koliko ja znam – ne.
Čitam komentare i čudim se vama, ženama... Zašto je tako teško obući haljinu i staviti šal? Zašto od ovoga praviti tragediju? Morate biti skromniji, jer idete u posjet Bogu, u njegovu kuću. Dakle, morate nositi najbolje što imate.