Nažalost, ljudi imaju tendenciju umiranja. Smrt uvijek dolazi neočekivano, nikad ne znaš kako će sutra biti. Nakon smrti osobe ostaje mnogo stvari, odjeće i pribora koji su sasvim prikladni za upotrebu. No, sama svijest o situaciji mnoge odbija. Neki ljudi se boje zbog svojih vjerskih uvjerenja, drugi vjeruju u tešku energiju koja se prenosi. Nekima je jednostavno neugodno koristiti se stvarima pokojnika, ali ponekad ih situacije prisile na to. Ovo pitanje treba shvatiti s različitih gledišta.
Što vidovnjaci kažu o energiji takvih stvari
Vidovnjaci su uvjereni da sve što je osoba koristila tijekom svog života, na ovaj ili onaj način apsorbira njegovu energiju, neku vrstu informacija. Stoga je ovo pitanje vrlo kontroverzno, jer će energija objekta ovisiti o energiji koju je osoba posjedovala.Vidovnjaci se poprilično raspravljaju o ovom pitanju, no većina se slaže da svaku stvar treba pojedinačno provjeriti kako bi se utvrdila energetska pozadina. Strogo se ne preporuča ostavljati stvari pokojnika koje je nosio u posljednjim trenucima života. Sve senzacije i eventualno bol koju je doživio pretočili su se u negativnu energiju koja je ostala na njegovoj odjeći.
Svakako svaka osoba ostavi određeni trag na predmetima koje je koristila. Ako ne želite koristiti usluge vidovnjaka, onda je najbolje vjerovati svojim osjećajima. Ako je osoba bila dobra, bistra i ljubazna, tada će i energija njegovih stvari biti slična.
Odnos Pravoslavne Crkve prema stvarima pokojnika
Mnogima je to u najmanju ruku neugodno, neestetski i neudobno. Posebno postaje neugodno kada morate koristiti stvari voljene osobe koja više nije na svijetu. Nošenje različite odjeće i pribora umrlih ljudi dvosmisleno se procjenjuje s vjerskog gledišta.
Mišljenje vjerskih poglavara o tome je dvosmisleno, međutim pravoslavni svećenici se slažu. Pravoslavna crkva dopušta i čak odobrava činjenicu nošenja stvari nakon pokojnika. Ranije je čak postojao običaj da se imovina pokojnika podijeli siromašnima u potrebi. Obično se to uvijek radilo u blizini hramova, uvijek nakon što je prošlo 40 dana od smrti osobe. Logika te dobrobiti je jednostavna - odjeća će pomoći potrebitima, možda ih i spasiti, pokojnika će se sjećati lijepom riječju i zahvalnošću.
Sada postoji dosta praznovjerja o ovom pitanju. Crkva je skeptična prema svim praznovjerjima, na primjer, prema spaljivanju odjeće pokojnika.To je apsolutno zabranjeno, ne samo da je beskorisno, već također vrijeđa osobnost pokojnika i loš je znak. Također je nemoguće distribuirati i obući stvari prije kraja četrdesetih, kada duša još uvijek hoda među ljudima. Neki ljudi pogrešno vjeruju da je ostavljanje stvari opasno za zdravlje, fizičko i energetsko. Ovo je, naravno, mit. Religija ima pozitivan stav prema sjećanju na izgubljene ljude, tako da je bacanje nečega, posebno vrijednog i nezaboravnog, besmisleno.
Što se može učiniti da se nose stvari pokojnika, vrijedi li to učiniti?
Pravoslavni svećenici preporučuju posvećenje odjeće koju ćete nositi. Da biste to učinili, nije potrebno kontaktirati crkvene službenike, dovoljno je uzeti vodu iz najbližeg crkvenog izvora ili je kupiti u bocama. Kod kuće možete jednostavno posipati odjeću, nakon čega će biti spremna za stalno nošenje.
Važno! Ne možete dati prsni križ pokojnika strancima, a također ga ne možete nositi sami. Najbolje je zadržati ga za uspomenu ili staviti u lijes prije postupka ukopa.
Najbolje korištenje pokojnikovih stvari prema svim kanonima
Kao što je već spomenuto, prema predaji, pokojnikove stvari su se dijelile potrebitima u blizini crkava i hramova. Ali to je učinjeno tek nakon četrdesetog dana. Takav će postupak biti najbolji i prilično plemenit. Ako vam je neki predmet ili element vaše garderobe jako vrijedan, kao uspomena na osobu, svakako ga trebate sačuvati. Također morate zadržati predmet ako ima bilo kakvu fizičku vrijednost (na primjer, bilo kakav nakit, opremu) - crkva to ni na koji način ne kritizira, tretirajući ga s razumijevanjem.Važno je ne pribjegavati nikakvim praznovjerjima, prema kojima je crkva uvijek imala i ima negativan stav.
Najvažnije je slušati svoje srce i osjećaje. Ako postoji osjećaj da će stvar dobro doći, biti korisna, onda je vrijedi ostaviti. Glavna stvar je odvagnuti sve sumnje, argumente i sami odgovoriti hoće li stvar donijeti nevolje, bolesti i negativne emocije. Ako nema sumnje, možete sigurno koristiti stvari, sjećajući se dobrom riječju nekoga tko više nije tu.
0
I nosim ga. I ja ću ga nositi. Stvari moje sestre griju me više od mojih.
I drago mi je da i drugi ljudi nose ono što sam im dao.
I nije važno što misle vidovnjaci, ezoteričari i svećenici svi zajedno.
Pokojnikove stvari se dijele prije 40. dana, a ne poslije. Prvo, ovo je milostinja, a milostinja je ista molitva za pokojnika, koju je posebno važno obaviti prije 40. dana, kada duša odlazi u nebo. I sami svećenici govore o tome, tražeći milostinju. Drugo, u tom razdoblju ljudi se najčešće okupljaju radi sjećanja, a onima koji dođu na spomen obilježje bit će darovano nešto za uspomenu. Treće, nema negativne energije. To su samo stvari i ništa više. Nosite, dajte i sjetite se, molite
Nešto nije točno napisano u članku.
ne, ne do 40 dana. Naime nakon 40. Ili čak na dan sprovoda. Do 40 dana duša pokojnika je s nama, tako da ne možemo davati stvari dok nas njegova duša ne napusti. To se obično radi na dženazama kroz 40 dana.
Duša pokojnika ostaje na zemlji samo do 3 dana (trećeg dana se obično u pravoslavnoj tradiciji obavlja opelo (mole posebne molitve za pokojnika) i pokapaju). duša prelazi u druge sfere, gdje joj se pokazuju pakao i raj, njene pogreške i grijesi. Upravo u ovo vrijeme je toliko važno davati milostinju i usrdno moliti, važno je podijeliti stvari pokojnika potrebitima (jer i to je milostinja i te stvari će upravo tako služiti pokojniku). Upravo u tom razdoblju posebno revni rođaci nastoje češće posjećivati Hram s molitvama za dušu pokojnika, naručiti svrake i pomoći potrebitima u spomen na voljenu osobu.. 40. dana sudbina dušu dok se ne odluči Posljednji sud (upravo na ovaj dan održava se bdijenje, naređuje se misa zadušnica u Hramu). Detaljno možete pročitati u knjigama o pravoslavlju ili na web stranici Pravmir
Ne samo da stvari treba podijeliti prije 40. dana, odnosno prije sudnjeg dana, kako bi se što više ljudi pomolilo za pokojne, nego o naprsnom križu - baš ništa. Trebalo bi biti na pokojniku, a nikako ne ostavljati ga za uspomenu, a ne samo staviti u lijes. Autore, malo znaš o crkvi pa si se motao, bez uvrede.
Koliko dugo možete držati na vidiku fotografiju pokojnika u okviru za žalost s vrpcom?
Valery, koliko ja znam, fotografije se uklanjaju 40. dana, u isto vrijeme kada se stvari distribuiraju. Ali čuo sam da neki ostavljaju fotografije i do godinu dana dok tuguju.
OVISI TKO JE NOSIO
I KAKO SE ČOVJEK NOSIO U NJEMU
Ne trebaju mi tvoje molitve! I glupi se budi. Općenito, ne želim vidjeti nikoga na svojoj sahrani i, općenito, spaliti svoj leš. Ili još bolje, odnesite ga u šumu i podijelite na komade... Neka ga životinje pojedu. A moju odjeću, do vraga, bacite je u smeće.
Ali tko će se gnjaviti s tvojim lešom? Neka leži gdje su umrli, neka se raspada, i svi će biti sretni!