Burka (veo, burka) je tradicionalna odjeća žena u muslimanskim zemljama. Ovaj element ženskog ormara je dugi ogrtač s lažnim rukavima i posebnom mrežicom za kosu koja pokriva djevojčino lice. Veo se najčešće nosi u zemljama Bliskog istoka i srednje Azije.
@niqab_aswad
Samo ime - "burqa" - ima perzijske korijene. U početku su takvu zatvorenu odjeću nosile ne samo žene, već i muškarci.
Prvi spomen burke datira iz 15. stoljeća, no postoji mogućnost da se pojavila i mnogo ranije. U početku su stanovnici Bliskog istoka i azijskih zemalja veo nosili samo kako bi se zaštitili od jakih suhih vjetrova i pijeska. Međutim, od 1876. godine, kada je Rusko Carstvo osvojilo azijske zemlje, žene su počele nositi burku kako njihova lica i tijela ne bi mogli vidjeti stranci, posebno muškarci druge vjere.
Godine 1927. u Uzbekistanu su se dogodile masovne akcije sovjetske vlade protiv nošenja nacionalne odjeće i drugih islamskih tradicija od strane žena.Ovakvo ponašanje izazvalo je buru negodovanja muslimanskog svećenstva i pristalica klasičnog islamskog ponašanja. Sovjetski aktivisti javno su spalili burku jer su vjerovali da je ona relikt prošlosti. Čak i unatoč protestima samih žena, bile su prisiljene otkriti glave i ramena.
Naravno, takvi događaji nisu mogli proći nezapaženo i poslužili su kao "rođenje" islamskog vojno-političkog i vjerskog pokreta Basmachi, čiji su predstavnici bili kategorički protiv novog sustava. Kako bi spriječili svoje žene da krše Allahovu volju, pripadnici separatističkih grupa provocirali su teror nad vlastitim domaćim djevojkama. Dvije i pol tisuće muslimanskih žena bile su izložene nasilju i ubojstvu od strane vlastitih sunarodnjaka.
@niqab_aswad
I u Europi se divljaštvom smatra žensko nošenje burki. Tako je bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy 2004. godine zakonski zabranio nošenje hidžaba u francuskim školama. Muslimanska zajednica je bila kategorički protiv toga. Zatim je 2009. godine Sarkozy opet oštro progovorio o nošenju pune odjeće. Rekao je da to narušava dostojanstvo žene, lišava je samoodređenja i odvaja je od društvenih odnosa s drugim ljudima. Godinu dana kasnije pojavljivanje žena u burkama na javnim mjestima u Francuskoj potpuno je zabranjeno.
U Njemačkoj samo državni dužnosnici i državni službenici ne smiju nositi burke. Prema stanovnicima demokratske Njemačke, zaposlenici koji komuniciraju s građanima republike nemaju pravo biti pokriveni.
Belgijske vlasti također su zabranile islamskim ženama nošenje burke i nikaba, pokrivala za glavu koje potpuno prekriva lice i ostavlja samo tanki prorez u blizini očiju.Kršenje ovog zakona kažnjava se novčanom kaznom ili kaznom zatvora od tjedan dana.
Švicarska i druge europske zemlje također smatraju da je nošenje vela ponižavajuće za žene.
Čak je iu muslimanskoj Turskoj ukinuto obavezno nošenje ove tradicionalne nošnje. Mustafa Kemal, bivši predsjednik Republike Turske, dopustio je svojim stanovnicima da nose nacionalnu odjeću po vlastitom nahođenju.
Međutim, u nekim istočnim zemljama žene još uvijek ne smiju izaći iz kuće bez burke i nikaba. Tako su 2019. godine tri iranske djevojke optužene za poticanje na prostituciju i antimoralno ponašanje, dobivši 23 godine zatvora samo zato što su drugim djevojkama u čast 8. ožujka u teheranskom metrou poklanjale cvijeće bez nošenja nacionalne nošnje.
U Afganistanu se nasilje nad ženama i ponižavanje žena stalno događaju. Ne samo da nemaju pravo izaći bez burke, nego su i stalno izložene fizičkom nasilju muškaraca i njihovih bližnjih. Godine 2015. grupa očajnih aktivistica, od dvadesetak mladih ljudi, umotanih u burke, izašla je na ulice Kabula braneći prava žena. Aktivisti su tvrdili da je burka relikt prošlosti, a svaka pripadnica ljepšeg spola ima pravo na izbor. Reakcije na ovaj prosvjed bile su različite i, nažalost, još se ništa nije promijenilo!
Voljela bih vjerovati da će doći vrijeme kada prava muslimanki više neće biti ugnjetavana, a one koje žele skinuti burku i hidžab to će moći učiniti bez ikakve kritike javnosti.
0
